Jednog lijepog dana u jedanaest sati, krenuli smo prema Kamanju. Put je trajao oko sat i pol. Čim smo stigli počela je kiša, pa smo neko vrijeme proveli u velikom zajedničkom šatoru. Kad je kiša prestala morali smo podizati šatore. Prva je noć protekla u redu, no već ujutro imali smo smrtni slučaj. Naime umro je moj mobitel. Nije mi bilo previše žao jer je bio već star i jadan, a znala sam da ću dobiti novi pa...
Nakon doručka otišli smo na otvaranje. Svi smo jedva čekali završetak jer nam je bilo vruće i boljele su nas noge. Da stvar bude gora, nakon toga smo još morali graditi ogradu! Tek nakon svih tih napora srećom je uslijedio ručak i odmor. Prvih nekoliko večeri je kišilo, pa nismo mogli imati logorsku vatru i jedva smo dočekali prvo lijepo vrijeme da ju konačno zapalimo.
Tokom smotre smo svašta radili: pjevali, plivali, smijali se, pomagali jedni drugima, borili se s raznim izazovima, a ponešto smo i naučili. Jedna od najdražih naučenih stvari mi je korijen iz dva:1.414213...
Ovu smotru ću pamtiti i po brojnim novim prijateljstvima koja bih svakako željela održati i jedva čekam saznati gdje će se održati sljedeća.
Super. 😜💓
OdgovoriIzbrišihahaahaha kika nisi smijela napisati super!
OdgovoriIzbriši